Natanael i Filip: iskrenost i traženje

Autor: Fra Ivan Šarčević

Petak, 11. lipnja 2010.

Da Isus sa svojim učenicima nije imao tek malo muke, i da ih je trajno poučavao u njihovoj tvrdoći, vidljivo je i kod njegove dvojice učenika: Natanaela i Filipa. Natanael, Bartolomej, Bartol, Bariša kako mi prevodimo njegov ime, bio je onaj koji je na Filipov nagovor došao k Isusu. Naime Filip, Isusov učenik iz Betsaide, iz Petrova i Andrijina grada, susreo je Isusa i povjerovao mu je da je Mesija. Onda je Filip susreo svoga druga Natanaela i rekao mu da je našao onoga o kome su pisali Mojsije i Proroci: Isusa sina Josipova iz Nazareta. Natanael je sumnjičav. Odmah je prigovorio Filipu da je nemoguće da Mesija bude iz Nazareta, jer kako uopće išta dobroga može doći iz takvoga mjesta, iz takva grada. No, poslušao je Filipa i na njegove riječi – „dođi i vidi“, krenuo da se upozna s Isusom.

A Isus, čim je ugledao Natanaela, kazao je za njega da je „pravi Izraelac, bez lukavstva“ (Iv 1,47). Doista, malo je stvari koje su tako važne da se opiše karakter nekoga čovjeka kao što su iskrenost, kao što je reći za nekoga da je čovjek bez himbe i lukavstva. Isus ne prekorava Natanaela što je tako loše mislio o Nazaretu, mjestu Isusova podrijetla, nego ga hvali s njegove nepatvorenosti, autentičnosti. Natanael je povjerovao jer je Isus prepoznao njegovo dvoumljenje i sumnju pod smokvom dok ga je Filip zvao.

A Isusov učenik Filip, rekli bismo, redoviti je, uobičajeni Isusov učenik koji slijedi Isusa i dobro mu je, ali nikako da mu posve povjeruje. Kao ni drugi učenici. Tako, dok je jednom Isus govorio kako mora umrijeti i poći k Ocu, Filip ga je molio da im pokaže Oca. Tipično ljudski, tipično vjernički – hoće čovjek da vidi Boga. I Isus odgovara Filipu da je dovoljno da vidi njega, jer je on s Ocem jedno. Bog je poslao Isusa i Bog se prepoznaje u Isusovim riječima i djelima. Ako se i ne vjeruje Isusovim riječima, Isus traži od Filipa da se vjeruje njegovim djelima.

Svaki Isusov učenik je poseban. Natanael je svaki onaj koji autentično i iskreno pristupa Isusu. Nije bez sumnje, ali otvoren je za susret i razgovor. Otvoren je za ispravljanje svoga mišljenja.

Filip je onaj Isusov učenik koji i pored Isusa uvijek traži nešto više, traži da ugleda Boga, da ga gotovo opipa a ne primjećuje da se u Isusu Bog objavljuje.

Nije li danas, među nama današnjim Isusovim učenicima, malo iskrenih, autentičnih Natanaela i mnogo Filipa koji Boga tražimo pored Isusa, navodno živimo s Isusom, njegovim imenom na usnama, a Boga tražimo mimo njegovih riječi i djela.